Obrezivanje papaka

Tvrde izrasline u goveda (rog, papak) nisu mrtva tkiva, kao ni kosti. Oni stalno rastu i stalno se troše jer je biološki organizam tako "namješten". Troše se ribanjem ili trljanjem o tvrdu podlogu, što kod papaka u biti predstavlja hodanje. Prirodno, rast papaka (i rogova) je usklađen sa trošenjem, pa tako u životinja u češćem slobodnom kretanju, gdje se to trošenje i događa kako je predviđeno, izgled papaka i rogova više sliči idealu jer se više i brže troše. Zakon gravitacije pak tvrdi da svu težinu goveda nose njegove četiri noge i papci, na koje se raspoređuje cijela masa.
No takav ideal je u moderno doba teže postići, barem u smislu ljepote, pa se javljaju dva problema. Kao prvo, današnje pasmine papkara uzgojene su više radi produktivnosti nauštrb imuniteta, tako da držanje domestificiranih dvopapkara stalno u otvorenoj zoni, da se tako izrazimo, povlači za sobom i ostale, puno teže moguće zdravstvene probleme nego što su to ružni papci ili rogovi. Kao drugo, te iste današnje visoko specijalizirane pasmine nisu niti navikle toliko na otvorene prostore, no o tome nije ovdje riječ.
U zatvorenim prostorima (pr. štale sa sijenom), često se, zbog smanjenog kretanja i time smanjenog trošenja, mogu vidjeti previše, premalo ili krivo izrasli papci, što naravno životinji otežava stajanje, boravak pa i život, budući da je povećan rizik nastanka ozljeda, čireva, upala. Gotovo primarni simptom takvih stanja jest hromost, što opet povlači za sobom eventualno liječenje tko se na to odluči. U svakom slučaju, ekonomska isplativost uzgoja dolazi u pitanje. Upravo radi spriječavanja takvih situacija preporuča se vršiti obrezivanje papaka jednom godišnje. Statistički gledano (doduše, mjereno u velikim gospodarstvima i u intenzivnom uzgoju) ako se papci redovito održavaju jednom godišnje, dugovječnost stada se produžuje za 1 godinu. Podaci naravno nisu isti za ekstenzivni uzgoj, kakav prevladava u nas, ali jasno pokazuje tendenciju i važnost održavanja pravilne funkcije papaka i rogova redovitim obrezivanjem.
S druge pak strane, krivo i nestručno obrezivanje donosi dugoročno gledano više štete nego koristi. Moguće ozljede nastale netručnim obrezivanjem, ma koliko sitne bile i oku nevidljive mogu biti ulaz za mnoge patogene bakterije, bolesti (jer pod je uvijek najprljaviji dio štale), liječenje i opet se vraćamo na istu priču ekonomske isplativosti.
Samo obrezivanje nije uvijek isto za svaku jedinku i za svaku podlogu na kojoj goveda borave. Cilj obrezivanja nije jedino vratiti lijepi izgled papcima, već primarno funkcionalnost (prije spomenuta raspodjela mase tijela i težine). Ako se to dvoje poklopi tim bolje. Naravno da se teži i prirodnom izgledu papaka, ali ipak je malo pretjerano očekivati veterinara sa kutomjerom, kako bi ustanovio da je kut kojeg tvore peta i pod točno 45°. Kod živih organizama govorimo o prosječnim vrijednostima.
Prije svakog obrezivanja izvrši se pregled papaka i sukladno odlučuje koja strana kojeg papka koje noge treba biti koliko obrezana. U prijevodu obrezivač procijeni hoće li na stražnjoj lijevoj nozi unutrašnji papak obrezati i ako da, koliko. Naime, unutarnji (medijalni) i vanjski (lateralni) papak ne troše se uvijek jednako niti svugdje jednako, a to ovisi i o podlozi. Tako da je u nekim slučajevima bolje, recimo, više obrezati vanjski papak jer se procijenilo da se on manje troši i da će dakle brže narasti. Npr., opet gledajući statističke podatke, više od 90% slučajeva kada je hromost ustanovljena u goveda, patološki proces je počeo na vanjskom papku stražnjih nogu, pa se preporuča taj vanjski papak malo više obrezati kako se težina malo više prebacila na unutarnji papak i time malo smanjila mogućnost nastanka lezija. No, statički podaci su samo jedan pokazatelj kako i na što se treba obratiti pažnja.
U slučajevima ako govedo ima češćih problema sa papcima, preporuča se kontrola i obrezivanje 2 puta godišnje.
Moderna veterinarska medicina teži sprečavanju bolesti više nego liječenju, a u stočarstvu to je posebno izraženo. Uzevši sve u obzir, redovita njega i kotrola, pa i obrezivanje papaka više je nego preporučljivo.




 

 

Obrezivanje papaka
Tvrde izrasline u goveda (rog, papak) nisu mrtva tkiva, kao ni kosti. Oni stalno rastu i stalno se troše jer je biološki organizam tako "namješten". Troše se ribanjem ili trljanjem o tvrdu podlogu, što kod papaka u biti predstavlja hodanje. Prirodno, rast papaka (i rogova) je usklađen sa trošenjem, pa tako u životinja u češćem slobodnom kretanju, gdje se to trošenje i događa kako je predviđeno, izgled papaka i rogova više sliči idealu jer se više i brže troše. Zakon gravitacije pak tvrdi da svu težinu goveda nose njegove četiri noge i papci, na koje se raspoređuje cijela masa..