Ležanje krava prije i poslije telenja jedan je od najtežih problema s kojim se veterinar velike prakse susreće. U svojoj dugogodišnjoj praksi susreo sam se sa stotinama takovih slučajeva. Potrebno je uložiti mnogo energije i vremena da bi se postigao zadovoljavajući rezultat u liječenju. Također i vlasnik mora voditi veliku brigu o bolesnoj životinji; osigurati joj meko ležište, prekretati je što češće s jedne strane tijela na drugu ,podizati je pomoću kolotura ili škripca. To je ponekad vrlo teško izvesti pogotovo ako se zna da u našim selima ima mnogo staračkih domaćinstava i malo radne snage. Ponekad , unatoč velikom zalaganju veterinara, vlasnika i brojnih susjeda, utrošenoj velikoj količini lijekova, uspjeh izostaje; životinja se upućuje na klanje iz nužde, te nastaju osjetni financijski gubici a ponekad dolazi i do gubitka ploda jer je bolest vezana uz visoku bredost ili rani puerperi.
DEFINICIJA BOLESTI:
Krave oboljele od sindroma ležanja su krave visoko bređe ili u ranom puerperiju koje leže oslonjene na sternum, uzdignute glave i nepomućene svijesti, a uobičajenim kliničkim metodama se ne pronalaze patološke promjene na lokomotornom aparatu, osim nemogućnosti krave da se digne.
UZROCI BOLESTI:
Primarni uzrok ležanja, kod većine krava je hipokalcemija u većoj , a hipofosfatemija u manjoj mjeri. Uzroci, u manjem broju slučajeva mogu biti kompresione ozljede muskulature i živaca nastale prilikom telenja.
Uz primarne uzroke ležanja postoje i sekundarni uzroci koji se razvijaju to više što životinja duže leži. Sastoje se od degenerativnih promjena na muskulaturi i živcima stražnjih ekstremiteta.
KLINIČKA SLIKA:
Najčešće obolijevaju visoko bređe ili nedugo oteljene krave. Obično vlasnik nađe životinju da leži a da prije toga nije primijetio nikakve znakove bolesti. Ponekad vlasnik ipak primjećuje da se krava nekoliko dana prije teže dizala, da je kraće vrijeme stajala nego što je uobičajeno. Životinja je obično svježa, nema poremećen trijas, preživa (za razliku od mliječne groznice koja počinje teturanjem, nestabilnošću stražnjih nogu ,somnolencijom a nastavlja se ležanjem, letargijom i komom) .Krave leže na boku,prednjim krajem oslonjene na prsnu kost, uzdignute glave i najčešće jedu i preživaju.Večina krava se pokušava ustati. U tim pokušajima često ustaju na prednje noge i sjednu poput psa ili kleknu na prednje noge. Stražnje noge su pokretne ali slabe.Ukoliko životinja nije vezana, odgurava se prednjim i stražnjim nogama po cijeloj staji prilikom čega može doći do težih ozljeda. Ukoliko se krava ne lijeći rijetko kada ustane sama. Već nakon tjedan dana ležanja, pogotovo ako je ležište tvrdo, pojajvljuju se dekubitusi a nisu rijetke ni ozljede mliječne žlijezde. Vrlo često dolazi do oticanja jedne ili obje stražnje noge što je prognostički nepovoljno.
Ukolikoje ležanju predhodilo teško telenje uočljiv je i edem stidnice, ozljede rodnice i grljka maternice koje mogu biti vrlo neugodna komplikacija pogotovo ako se tim ozljedama priključe puerperalna infekcija, atonija maternice, zaostajanje posteljice ili mastitis. Tada dolazi do poremećaja trijasa, životinja postaje apatična, liječenje se proširuje i otežava se mogućnost mehaničkog podizanja krave. |
LIJEČENJE:
Liječenje treba poduzeti što ranije i ono treba biti usmjereno kako na primarne(mineralni disbalans i kompresione ozljede) tako i na sekundarne uzroke nastale prolongiranim ležanjem životinje.
Bolesne životinje lijeće se svakodnevnim infuzijama preparata kalcija, fosfora i magnezija u odnosu kakav je normalan u krvi, vitaminom D3, C, B1,kortikosteroidima,Byodilom.Terapija se po potrebi proširuje radi ublažavanja sekundarnih uzroka bolesti i komplikacija u puerperiju koje su nastale neovisno o ležanju.
Njega bolesne životinje ima podjednako značenje kao i liječenje. Sastoji se od osiguranja prostranog i mekog ležišta, premještanjem krave s jednog na drugi bok svakih 6 sati, podizanju krave kada je očigledno da s sama ne može ustati. Ležećoj kravi se ispod trbuha ,neposredno ispred vimena, podvuče što šira čvrsta plahta ili široki pojas koji se poveže nad lumbalnim dijelom leđa.Za plahtu se pričvrsti lanac škripca i životinja se lagano podiže. Umjesto plahte ili pojasa može se koristi podizač koji se fiksira za bočne kvrge i poveže sa škripcem. Obično životinja sama ustane na prednje noge, no ponekad joj u tome treba pomoći. U stražnjem dijelu krava se podigne do visine kada joj ispružene stražnje noge dodiruju tlo. Zatim se petnajstak minuta vrši masaža muskulature stražnjih nogu sve dok one više ne klecaju i nestanu znakovi pareze. Nakon toga se što sporije otpušta škripac i polagano opterećuju stražnje noge. Životinja počinje osjećati svoju težinu i hvata ravnotežu. Stražnje noge pri tom moraju biti u fiziološkom položaju kako bi što lakše primile teret tijela. Podizanje se ponavlja dva puta na dan sve dok se krava sama ne počne dizati. |
